Karijes: Šta je, koji su njegovi uzroci i kako se leči?

You are currently viewing Karijes: Šta je, koji su njegovi uzroci i kako se leči?

Karijes: Šta je, koji su njegovi uzroci i kako se leči?

Slide
VODEĆA KLINIKA ZA DENTALNI TURIZAM U SRBIJI

Karijes: Uvod

Karijes: Ovo je jedan od najčešćih problema u stomatologiji, koji zahvata zube i može dovesti do ozbiljnih posledica ako se ne tretira na vreme. Iako se često smatra problemom koji pogađa decu, karijes je prisutan i kod odraslih, i to u različitim fazama razvoja.

Slide

Osećajte se slobodno da kontaktirate Dr Lazara za sva Vaša pitanja i savete.

Lazar Jovanović
Spec.dr oralne hirurgije i implantologije

Uzroci karijesa su brojni, a od toga zavisi i način lečenja. U ovom postu ćemo detaljno objasniti šta je karijes, kako nastaje, koji su rani simptomi, kao i načine kako se može sprečiti i lečiti. Takođe, bavićemo se i važnim pitanjima vezanim za oralnu higijenu, ishranu i specifične rizike na koje treba obratiti pažnju kako bismo zaštitili zdravlje svojih zuba.

Karijes: Kako nastaje kvar zuba?

Karijes, poznat i kao kvar zuba, nastaje kao rezultat složenog procesa koji uključuje prisustvo bakterija, lošu oralnu higijenu, nepravilnu ishranu i genetsku predispoziciju. Naši zubi su stalno izloženi bakterijama koje prirodno žive u usnoj šupljini.

Ove bakterije, kao što su Streptococcus mutans i Lactobacillus, hrane se ugljenim hidratima iz naše ishrane, naročito šećerima i skrobom. Kada jedemo, posebno slatkiše i brzu hranu, bakterije razgrađuju ove šećere i proizvode kiseline koje postepeno napadaju zubnu gleđ – spoljašnji sloj zuba koji je najtvrđi, ali ipak ranjiv na kiseline.

Nakon svakog obroka, ove kiseline polako rastvaraju minerale iz gleđi, što dovodi do procesa demineralizacije. Ako se ovaj proces ponavlja i ne zaustavlja redovnim pranjem zuba, zaštitni sloj gleđi slabi i postaje porozan.

Na mestima gde gleđ oslabi, počinju da se formiraju sitne rupice koje se postepeno šire i postaju veće, pretvarajući se u prave šupljine – odnosno karijes.

Kvar započinje kao mala, gotovo neprimetna tačkica na površini zuba, ali s vremenom se širi prema unutrašnjim slojevima, zahvatajući dentin, mekši sloj zuba ispod gleđi, i na kraju može doći do pulpe, gde se nalaze nervi i krvni sudovi zuba.

Osim neadekvatne higijene i čestog konzumiranja šećera, faktori poput suve usne šupljine (nedostatak pljuvačke koja neutralizuje kiseline) i loša genetika takođe mogu doprineti brzini nastanka karijesa.

Pljuvačka, koja u normalnim uslovima pomaže u pranju ostataka hrane i regulaciji pH vrednosti, značajan je zaštitni faktor, ali kada je njen nivo smanjen, kao što je slučaj kod osoba koje uzimaju određene lekove ili boluju od dijabetesa, rizik od karijesa se povećava.

Sve ovo naglašava važnost pravilne oralne higijene, balansirane ishrane i redovnih poseta zubaru kako bi se kvar na zubima otkrio u ranoj fazi i na vreme lečio.

Karijes: Uloga šećera u nastanku karijesa

Karijes: Šećer igra ključnu ulogu u razvoju karijesa i predstavlja najveću pretnju zdravlju zuba. Kada jedemo hranu bogatu šećerima, kao što su slatkiši, gazirani napici i prerađeni proizvodi, šećer se zadržava u usnoj šupljini i postaje hrana za bakterije koje prirodno nastanjuju naše desni i zube.

Bakterije kao što su Streptococcus mutans posebno vole šećere, jer ih brzo pretvaraju u kiseline kroz proces fermentacije. Ove kiseline su izuzetno agresivne prema gleđi – spoljašnjem zaštitnom sloju zuba.

Kada bakterije koriste šećer, pH vrednost u usnoj šupljini naglo opada, stvarajući kiselost koja nagriza i oštećuje zubnu gleđ. Ovaj proces se naziva demineralizacija i podrazumeva gubitak važnih minerala iz zuba, poput kalcijuma i fosfata, što oslabljuje strukturu zuba.

Ako se šećer često konzumira i ostaje u ustima bez da se ispere vodom ili četkanjem zuba, šteta postaje kumulativna, i gleđ gubi mogućnost da se oporavi putem remineralizacije. S vremenom, ova oštećenja postaju vidljiva kao bele tačke na zubima, što su prvi znakovi karijesa. Ako se ništa ne preduzme, te tačke se šire i produbljuju u prave šupljine.

Šećer ne utiče samo na gleđ, već može uticati i na nivo pljuvačke u ustima. Pljuvačka je prirodna zaštita zuba, jer ispira ostatke hrane, neutrališe kiseline i pomaže u procesu remineralizacije.

Međutim, kada je ishrana previše bogata šećerom, bakterije se množe i proizvode toliko kiseline da pljuvačka nije u stanju da postigne balans. Ova neravnoteža stvara okruženje idealno za napredovanje karijesa.

Osim što direktno utiče na zube, šećer može doprineti formiranju plaka – lepljivog sloja bakterija i ostataka hrane na zubima. Ako se plak ne uklanja redovno četkanjem i čišćenjem koncem, kiseline se zadržavaju duže i lakše probijaju gleđ, što dodatno ubrzava nastanak karijesa.

Iz tih razloga, važno je ograničiti unos šećera i održavati dobru oralnu higijenu, kako bi se smanjio rizik od karijesa i očuvalo zdravlje zuba.

karijes

Karijes: Zbog čega zubi postaju osetljivi?

Karijes: Osetljivost zuba je čest simptom koji se javlja kada karijes napreduje i počne da zahvata dublje slojeve zuba. Kada je zubna gleđ, koja služi kao zaštitni sloj, oštećena kiselinama i bakterijama, sloj ispod nje – dentin – postaje izložen spoljnim uticajima.

Dentin je struktura ispunjena sitnim cevčicama koje vode do nervnih završetaka u središtu zuba, odnosno u zubnoj pulpi.

Kada dentin ostane nezaštićen zbog oštećene gleđi, zub reaguje na spoljašnje stimuluse kao što su hladno, toplo, kiselo ili slatko, jer ti impulsi kroz cevčice dolaze direktno do nervnih završetaka. Taj proces izaziva neprijatan osećaj, poznat kao osetljivost zuba.

Kako karijes napreduje, šupljina u zubu postaje sve veća i sve bliže dolazi do pulpe, gde se nalaze živci i krvni sudovi. To uzrokuje sve izraženiju osetljivost na temperaturu i različite ukuse.

Osim toga, kiselina koju proizvode bakterije dodatno slabi dentin, čineći ga još podložnijim štetnim uticajima. Zbog toga, ako se karijes ne leči na vreme, osetljivost može postati trajna i izuzetno neprijatna.

Nisu samo toplota i hladnoća uzroci osetljivosti. Na primer, nagli pokreti kao što su žvakanje čvrste hrane ili zagriz slatkih i kiselih namirnica mogu izazvati bol kod zuba zahvaćenih karijesom.

Ponekad čak i disanje hladnog vazduha može izazvati osećaj nelagodnosti. Ova osetljivost značajno utiče na svakodnevni život, ograničavajući izbor hrane i pića i smanjujući kvalitet života.

Kako bi se sprečila pojava osetljivosti zbog karijesa, preporučuje se redovno pranje zuba pastama koje jačaju gleđ i obnavljaju minerale, kao i korišćenje sredstava koja smanjuju osetljivost.

Redovne posete zubaru su ključne, jer on može uočiti rane znake karijesa i preduzeti mere pre nego što problem postane ozbiljan. Na taj način, može se očuvati zdravlje zuba i sprečiti razvoj bolne osetljivosti.

Karijes: Koji su rani znaci i simptomi?

Karijes: Rani znaci i simptomi karijesa često prolaze neopaženo, jer su u početnim fazama vrlo suptilni i bezbolni. Jedan od prvih znakova karijesa može biti pojava belih mrlja na površini zuba. Ove mrlje nastaju usled gubitka minerala iz zubne gleđi, što je proces poznat kao demineralizacija.

Iako na prvi pogled deluju bezazleno, bele mrlje ukazuju na početak propadanja gleđi i upozoravaju da je potrebno reagovati kako bi se sprečilo dalje napredovanje karijesa.

Kako se karijes razvija, mogu se pojaviti tamnije mrlje ili tačkice na zubima, obično smeđe ili crne boje. Ove promene u boji su znak da je gleđ dodatno oštećena i da se karijes širi ka dubljim slojevima zuba. Još jedan od ranih simptoma može biti osetljivost na hladno, toplo ili slatko.

Kada se zubi izlože ovim stimulansima, može se osetiti blagi bol ili nelagodnost. To je obično znak da je gleđ dovoljno oštećena da stimuliše sloj ispod nje, poznat kao dentin, koji sadrži mikroskopske cevčice koje vode do nervnih završetaka.

Rani znaci karijesa uključuju i osećaj grubosti na površini zuba, posebno na mestima gde zubi nisu glatki i sjajni kao inače. Plak, lepljivi sloj bakterija i ostataka hrane, često se taloži na ovim mestima i ubrzava nastanak karijesa. Ukoliko se plak ne uklanja redovno četkanjem i čišćenjem koncem, karijes će se razvijati brže.

Kako bi se sprečio razvoj karijesa i očuvalo zdravlje zuba, važno je obratiti pažnju na ove rane simptome i preduzeti preventivne mere. Pravilna oralna higijena, kao i redovne posete zubaru, omogućavaju da se karijes otkrije u ranoj fazi i zaustavi pre nego što dođe do ozbiljnijih oštećenja i neprijatnih simptoma, poput jake osetljivosti i bola.

Karijes: Na koji način oralna higijena utiče na karijes?

Karijes: Oralna higijena igra ključnu ulogu u prevenciji i kontroli karijesa, jer redovno održavanje čistoće zuba pomaže u uklanjanju plaka i bakterija koje izazivaju propadanje zubne gleđi.

Plak, lepljivi sloj pun bakterija, formira se svakodnevno na zubima i desni, posebno nakon konzumacije hrane i pića bogatih šećerima i skrobom. Ukoliko se plak ne uklanja redovno četkanjem i čišćenjem koncem, bakterije unutar njega proizvode kiseline koje nagrizaju gleđ i stvaraju povoljne uslove za nastanak karijesa.

Pravilna oralna higijena, koja uključuje pranje zuba najmanje dva puta dnevno i korišćenje zubnog konca, pomaže u smanjenju nivoa bakterija i kiseline u usnoj šupljini. Time se smanjuje rizik od demineralizacije gleđi i pojave karijesa.

Redovno četkanje uklanja ostatke hrane i bakterije sa površine zuba, dok zubni konac čisti teško dostupna mesta između zuba gde se plak najčešće akumulira. Ovo je posebno važno jer se početni stadijumi karijesa često razvijaju upravo na mestima gde plak dugo ostaje neprimenjen i nezaštićen.

Pored osnovne higijene, korišćenje zubnih pasta sa fluorom je još jedan bitan faktor u borbi protiv karijesa. Fluor pomaže u procesu remineralizacije, odnosno vraćanja izgubljenih minerala u zubnu gleđ, čime se ojačava njena struktura i smanjuje rizik od oštećenja. Fluor takođe deluje kao zaštitni sloj, otežavajući bakterijama da prouzrokuju dalja oštećenja na površini zuba.

Redovne posete zubaru takođe su deo dobre oralne higijene, jer omogućavaju profesionalno čišćenje i ranu detekciju karijesa. Čak i uz savršenu higijenu kod kuće, neki delovi zuba mogu biti teže dostupni i zahtevaju stručno čišćenje kako bi se uklonio plak i kamenac koji se eventualno formiraju.

Na ovaj način, kombinacijom dobre svakodnevne higijene i profesionalnih pregleda, možemo značajno smanjiti rizik od razvoja karijesa i očuvati zdravlje svojih zuba.

Karijes: Kako ishrana pomaže u zaštiti od karijesa?

Karijes: Ishrana igra važnu ulogu u zaštiti od karijesa, jer određene namirnice doprinose zdravlju zuba, dok druge pospešuju nastanak i razvoj karijesa. Hrana bogata vitaminima, mineralima i antioksidansima jača strukturu zuba, povećava otpornost gleđi i pomaže telu u borbi protiv bakterija koje izazivaju karijes.

Na primer, kalcijum i fosfor su esencijalni minerali za čvrstinu zuba, jer pomažu u procesu remineralizacije, gde se oštećeni delovi gleđi obnavljaju.

Mlečni proizvodi, poput mleka, sira i jogurta, bogati su kalcijumom i fosforom i odličan su izbor za održavanje zdravlja zuba. Takođe, sir podstiče lučenje pljuvačke koja neutrališe kiseline u ustima i pomaže u uklanjanju ostataka hrane.

Pored mlečnih proizvoda, povrće kao što je šargarepa, celer i brokoli doprinosi oralnom zdravlju, jer ovi proizvodi sadrže puno vlakana i zahtevaju duže žvakanje. Žvakanje podstiče lučenje pljuvačke, koja igra ključnu ulogu u zaštiti zuba.

Pljuvačka pomaže u ispiranju ostataka hrane, smanjuje količinu bakterija i neutrališe kiseline koje bakterije proizvode. Na taj način, hrana koja podstiče lučenje pljuvačke prirodno doprinosi zaštiti zuba.

Hrana bogata vitaminom C, kao što su narandže, jagode i paprika, pomaže u zaštiti desni i smanjuje rizik od upala, jer ovaj vitamin jača tkiva desni i pomaže u borbi protiv bakterija. Zdrave desni su važan faktor u prevenciji karijesa, jer upale desni mogu otvoriti put bakterijama da prodru dublje i utiču na zube.

Sa druge strane, konzumacija šećera i rafinisanih ugljenih hidrata povećava rizik od karijesa. Bakterije u ustima koriste šećer kao izvor energije i pritom proizvode kiseline koje oštećuju gleđ. Zbog toga je važno ograničiti unos slatkiša, gaziranih pića i brze hrane, koja često sadrži skrivene šećere.

Umesto toga, biranjem namirnica bogatih hranljivim materijama koje podržavaju zdravlje zuba, možemo značajno smanjiti rizik od karijesa i očuvati svoje zube zdravim.

Karijes: Da li su svi zubi podjednako podložni?

Karijes: Svi zubi nisu podjednako podložni karijesu, jer različiti faktori, uključujući položaj zuba, strukturu, i navike u održavanju oralne higijene, utiču na rizik od nastanka karijesa. Uglavnom su zubi u zadnjem delu usne duplje – kutnjaci i pretkutnjaci – podložniji karijesu nego prednji zubi.

Razlog za to leži u njihovoj kompleksnoj anatomiji, koja uključuje brojne udubljenja i fisure na površini zuba. Ove male pukotine i žlebovi stvaraju idealno mesto za nakupljanje plaka i bakterija, jer se hrana i bakterije lakše zadržavaju i teže ih je ukloniti redovnim četkanjem.

Zubi koji se nalaze bliže zadnjem delu vilice često su teže dostupni tokom četkanja i čišćenja koncem, što može dovesti do nakupljanja plaka i, posredno, razvoja karijesa.

Kod mnogih ljudi, kutnjaci i pretkutnjaci ostaju nedovoljno očišćeni uprkos redovnom pranju zuba, što ih dodatno izlaže riziku. Prednji zubi, koji su ravniji i glatkiji, imaju manje udubljenja i lakši su za čišćenje, zbog čega su manje podložni oštećenju i retko prvi pogođeni karijesom.

Pored položaja, i prisustvo starih ispuna ili krunica može doprineti povećanju rizika od karijesa. Ukoliko su ispuni loše postavljeni ili krunice nisu pravilno usklađene sa zubom, plak se može akumulirati oko tih područja, omogućavajući bakterijama da se zadržavaju i prouzrokuju karijes.

Deca i adolescenti su takođe podložniji karijesu na mlečnim zubima, jer njihova gleđ nije tako jaka kao kod stalnih zuba.

Genetika takođe može igrati ulogu u predispoziciji pojedinih zuba za karijes, jer određene osobe imaju prirodno dublje fisure ili mekšu gleđ. Za dodatnu zaštitu, posebno za kutnjake i pretkutnjake, često se preporučuje korišćenje zubnih lakova ili fisurnih zalivanja, postupka kojim se zatvaraju duboke fisure na zubima i smanjuje rizik od karijesa.

Razumevanje činjenice da svi zubi nisu jednako podložni karijesu pomaže u usmeravanju dodatne pažnje na zube koji su izloženiji riziku. Redovno i temeljno pranje, korišćenje konca i povremene profesionalne intervencije značajno doprinose smanjenju rizika od karijesa na mestima gde su zubi najosetljiviji.

Karijes: Zašto su deca posebno u riziku?

Karijes:

Deca su posebno u riziku od karijesa zbog kombinacije faktora vezanih za njihovu ishranu, oralne higijenske navike i fiziološke karakteristike mlečnih zuba. Mlečni zubi kod dece imaju tanju gleđ u poređenju sa stalnim zubima kod odraslih, što znači da bakterijama treba manje vremena da probiju zaštitni sloj i izazovu karijes.

Tanak sloj gleđi čini dečije zube osetljivijim na kiseline koje bakterije stvaraju tokom razgradnje šećera, što dovodi do bržeg i lakšeg nastanka karijesa.

Ishrana je još jedan važan faktor. Deca često konzumiraju više slatkiša, gaziranih pića i grickalica bogatih šećerom, što pruža bakterijama idealnu sredinu za rast i proizvodnju kiselina. Ukoliko se ne preduzmu odgovarajuće mere oralne higijene odmah nakon konzumiranja ovakve hrane, povećava se rizik od karijesa.

Zbog ukorenjenih navika u ishrani, mnoga deca redovno unose slatkiše i zaslađene napitke između obroka, što produžava vreme tokom kojeg zubi ostaju izloženi kiseloj sredini i dodatno povećava rizik.

Deca takođe često nemaju dovoljno razvijene motoričke sposobnosti i disciplinu potrebne za pravilno četkanje zuba, što znači da ne mogu uvek detaljno očistiti sve površine zuba, posebno one teško dostupne.

Čak i uz nadzor roditelja, deca neretko propuštaju temeljno čišćenje kutnjaka, gde se plak lakše nakuplja. Osim toga, mnoga deca ne koriste zubni konac, što znači da ostaci hrane ostaju zarobljeni između zuba, stvarajući idealne uslove za bakterije.

Još jedan faktor rizika kod dece su noćni obroci i flašice sa mlekom ili zaslađenim napicima. Ukoliko dete zaspi sa flašicom u ustima, šećeri ostaju u kontaktu sa zubima tokom celog sna, a smanjena proizvodnja pljuvačke tokom noći dodatno povećava rizik od karijesa.

Pljuvačka pomaže u neutralizaciji kiselina i ispiranju ostataka hrane, ali tokom sna njeno prisustvo opada, što doprinosi ubrzanom razvoju karijesa.

Prevencija karijesa kod dece zahteva usmerene napore – od uspostavljanja zdravih navika u ishrani do redovnog i pravilnog pranja zuba pod nadzorom roditelja. Redovne posete zubaru, kao i upotreba proizvoda sa fluorom, takođe su ključne mere za očuvanje zdravlja dečijih zuba i smanjenje rizika od karijesa.

Koje vrste lečenja postoje?

Lečenje karijesa zavisi od faze u kojoj je problem otkriven, kao i od težine oštećenja zuba. Ukoliko je karijes otkriven u ranoj fazi, kada se tek pojavljuju prvi znaci oštećenja gleđi, moguće je primeniti preventivne mere bez potrebe za invazivnim zahvatima.

Fluor je jedan od ključnih tretmana u ovoj fazi, jer pomaže u remineralizaciji zubne gleđi. Tretmani fluorom mogu ojačati zubnu gleđ i učiniti je otpornijom na dalje napade bakterija i kiselina, čime se zaustavlja progresija karijesa. Ovaj tretman se često primenjuje u obliku gelova, lakova ili paste sa visokom koncentracijom fluora, a može se koristiti i kod dece i kod odraslih.

Ukoliko je karijes napredovao i oštetio dublje slojeve zuba, neophodno je uklanjanje oštećenog dela i postavljanje ispuna. Ispuni, poznati i kao plombe, najčešće se izrađuju od kompozitnih materijala, amalgama ili keramike.

Kompozitni materijali su estetski privlačniji, jer se mogu prilagoditi boji zuba, dok su amalgamski ispuni izdržljiviji, ali tamnije boje. Plombe sprečavaju dalji prodor bakterija i obnavljaju funkciju i izgled zuba.

Za ozbiljnije slučajeve, kada je karijes zahvatio veći deo zuba i oštetio njegovu strukturu, koriste se inleji, onleji ili krunice. Ovi nadomestci obuhvataju veće površine zuba i omogućavaju zubu da zadrži svoju funkciju, čak i ako je oštećenje značajno. Inleji i onleji su delimični nadomestci, dok krunice pokrivaju ceo zub, čime pružaju dodatnu zaštitu i čvrstinu.

U slučaju da je infekcija dostigla unutrašnjost zuba i izazvala upalu pulpe, potrebna je endodontska terapija, poznata kao lečenje kanala korena. Tokom ovog postupka, uklanja se zaraženo tkivo iz korena zuba, a kanali se čiste, dezinfikuju i pune specijalnim materijalom. Cilj ove terapije je očuvanje zuba, čak i ako je došlo do infekcije pulpe.

U najtežim slučajevima, kada je karijes uništio zub do te mere da ne može biti spasen, zub se mora izvaditi. Nakon vađenja, preporučuje se zamena zuba protezom, mostom ili implantatom kako bi se očuvala funkcija zuba i estetika osmeha.

Kako ga sprečiti u budućnosti?

Prevencija karijesa u velikoj meri zavisi od pravilnih navika u svakodnevnoj higijeni usne šupljine, ishrani i redovnim posetama stomatologu.

Najvažnija preventivna mera je redovno i temeljno pranje zuba. Zubi treba da se peru najmanje dva puta dnevno, koristeći pastu koja sadrži fluor, jer fluor pomaže u jačanju gleđi i čini je otpornijom na dejstvo kiselina koje proizvode bakterije.

Pranje zuba treba biti pažljivo, uz upotrebu odgovarajuće četkice za zube, koja ne oštećuje gleđ, ali je efikasna u uklanjanju plaka sa svih površina zuba. Takođe, korišćenje zubnog konca je od ključne važnosti, jer on pomaže u uklanjanju ostataka hrane i plaka između zuba, mesta koja su teško dostupna običnoj četkici.

Ishrana ima značajan uticaj na zdravlje zuba. Prekomeran unos šećera i kiselih napitaka povećava rizik od karijesa, jer šećer hrani bakterije koje izazivaju oštećenje zuba. Važno je smanjiti unos zaslađenih pića i grickalica koje se lepe za zube i dugo ostaju u ustima.

Umesto toga, preporučuje se konzumiranje hrane bogate vlaknima, povrća i voća, koji pomažu u održavanju zdravlja zuba i podstiču proizvodnju pljuvačke, koja prirodno čisti zube.

Posete stomatologu na redovnim kontrolama, obično svakih šest meseci, takođe su ključne u prevenciji karijesa. Stomatolog može na vreme primetiti rane znakove karijesa i preduzeti preventivne mere, kao što su nanošenje fluorskih premaza ili uputstva za bolje održavanje oralne higijene.

Takođe, u nekim slučajevima, stomatolog može preporučiti primenu sealanta, tankog zaštitnog sloja koji se nanosi na žlebove na zadnjim zubima, kako bi se sprečilo nakupljanje plaka i bakterija.

Ove preventivne mere, kada se primenjuju dosledno, mogu značajno smanjiti rizik od karijesa i pomoći u očuvanju zdravlja zuba tokom celog života.

Zaključak

Karijes je ozbiljan problem koji može značajno uticati na zdravlje zuba i opšte stanje usne šupljine. Međutim, zahvaljujući savremenim metodama prevencije i lečenja, moguće je očuvati zdravlje zuba i sprečiti nastanak karijesa.

Redovno pranje zuba, upotreba zubnog konca, pravilna ishrana i redovne stomatološke provere ključni su faktori u održavanju zdravih zuba tokom života. Uz to, edukacija o ranim znakovima karijesa i prepoznavanju simptoma omogućava pravovremeno reagovanje i sprečavanje daljih komplikacija.

Na kraju, važno je naglasiti da karijes nije neizbežna sudbina, već stanje koje se može kontrolisati uz adekvatnu brigu o oralnoj higijeni i zdravim životnim navikama.

Parodontopatija

Pulpitis

Link

Spec. dr Lazar Jovanović

Leave a Reply